Članci

Zašto je važna edukacija o LGBTIQ temama u školama?

Škola je jedno od ključnih socijalizacijskih okruženja u kojem djeca i mladi razvijaju svoje kompetencije i uspostavljaju odnose s vršnjacima i odraslima. Kako bi u tome bili uspješni, neophodno je da škole budu mjesta koja su sigurna, poticajna i podržavajuća.

To je posebno izazovno kada govorimo o mladim lezbijkama, gejevima, biseksualnim, transrodnim i interspolnim osobama koje se suočavaju sa stigmom, diskriminacijom i marginalizacijom a nerijetko i različitim oblicima nasilja (IGLYO, 2018.). Rezultati Istraživanja Agencije Europske unije za temeljna prava iz 2014. godine pokazuju kako je u Hrvatskoj do svoje 18. godine dvije trećine LGBTI osoba skrivalo svoju orijentaciju u školi a 69 % ih je doživjelo negativne komentare.

S ciljem osiguravanja uključivog obrazovanja IGLYO je 2018. godine u partnerstvu s organizacijama civilnog društva i obrazovnim stručnjacima/kinjama proveo istraživanje koje je pokazalo kako manje od polovice nacionalnih ili regionalnih akcijskih planova država članica izričito sprječava i adresira homo/bi/transfobično nasilje (Izvještaj o LGBTQI uključivom obrazovanju). Europska unija, Vijeće Europe i Ujedinjeni narodi prepoznaju zabrinjavajuću prisutnost diskriminacije i nasilja nad LGBTI mladima u školama te donose direktive i preporuke s ciljem suzbijanja homo/bi/transfobije u obrazovanju i zaštite djece i mladih u školskom okruženju. Ovi međunarodni dokumenti prepoznaju važnost sveobuhvatnog pristupa ovom problemu koji uključuje razvijanje nacionalnih i školskih politika, kurikuluma i obrazovnih materijala, edukaciju obrazovnih djelatnika/ica, pružanje podrške mladim LGBTI osobama te provođenje edukacijskih i informativnih kampanja na nacionalnom nivou (Smjernice za suzbijanje homofobije i transfobije te vršnjačkog nasilja na osnovi spolne orijentaciije i rodnog identiteta u školama, LORI, 2016.).

Hrvatska također prepoznaje važnost zaštite ljudskih prava te zakonskim okvirima osigurava zaštitu od različitih oblika diskriminacije a ljudska se prava nastoje promicati i školskim kurikulumima. Nacionalnim okvirnim kurikulumom (2010.) ističe se važnost govora o ljudskim pravima ali tek u obliku međupredmetnih tema, koje se zbog znatne količine obaveznih nastavnih sadržaja ne uspijevaju provoditi na zadovoljavajućim razinama. Izvještaj Kuće ljudskih prava Zagreb Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2019., ističe kako su u novom kurikulumu međupredmetne teme Zdravlje „niti jednom riječju ne spominju se rodni stereotipi, rodna ravnopravnost, LGBTIQ teme, pitanja uvažavanja različitosti i tolerancije prema seksualnim manjinama, promocija pozitivnih stavova prema seksualnosti“. Zagreb Pride (2018.) u Izvještaju o stanju ljudskih prava LGBTIQ osoba u Republici Hrvatskoj 2014. – 2017. upozorava da „usprkos zakonskoj zabrani diskriminacije LGBTIQ osoba, a s obzirom na neprovođenje planova koji imaju za cilj smanjenje homofobije, bifobije i transfobije u obrazovnom sustavu, osnovno znanje i stavovi o LGBTIQ osobama formiraju se ponajprije u sklopu vjeronauka, koji se, za razliku od zdravstvenog odgoja i građanskog odgoja i obrazovanja, sustavno provodi u javnim školama“. Upravo je u udžbeniku vjeronauka Zajedno u ljubavi. Udžbenik za katolički vjeronauk sedmoga razreda osnovne škole vidljiv neprimjeren i ponižavajuć sadržaj gdje se istospolna orijentacija spominje tik uz silovanje i pedofiliju.

Slika 1. Periš, J., Cicvarić, A., Galić, V., i Rađa, V. (2017.). Zajedno u ljubavi. Udžbenik za katolički vjeronauk sedmoga razreda osnovne škole. Zagreb: Kršćanska sadašnjost, str. 57

Nacionalnim istraživanjima (LORI, 2007.; Bagić i Gvozdanović, 2015.; Zagreb Pride, 2013.) potvrđuje se kako je homo/bi/transfobija te nasilje prema LGBTI osobama jedan od ključnih problema hrvatskog društva, što upućuje na važnost kvalitetnijeg uključivanja sadržaja o ljudskim pravima i LGBTIQ tema u školske kurikulume. Istraživanje Kuliš i Petrović (2018.) kojim se ispitivala povezanost određenih obrazovnih faktora i stavova srednjoškolaca/ki o osobama istospolne orijentacije, upućuje kako 50% učenika/ica završnih razreda srednjih škola smatra istospolnu orijentaciju oblikom poremećaja ili bolesti.

Neosporivo je da različiti oblici homo/bi/transfobije ostavljaju neposredne i dugoročne posljedice na psihosocijalno zdravlje LGBTI mladih. LGBTI osobe žrtve su emocionalnog, verbalnog i fizičkog nasilja te ujedno žive u strahu od mogućih napada ili odbacivanja. U suočavanju s ovim problemima nose se s depresijom, anksioznošću, strahovima i osjećajem ljutnje a u pravilu se za pomoć ne obraćaju nastavnicima/icama u strahu od dodatne osude, dok se njihova posebna ranjivost ogleda u činjenici da pomoć i podršku ne pronalaze često niti u obitelji.

Razmotrimo li sve navedeno, možemo li doista tvrditi da hrvatski odgojno-obrazovni sustav obrazuje mlade da poštuju ljudska prava i slobode za sve ljude jednako? Vrijedilo bi, također, promisliti i o tome jesu li zbilja hrvatske škole svim učenicima i učenicama mjesta sigurnosti i podrške.

Tekst je nastao u sklopu #LORIIDAHOBIT2020 kampanje s ciljem informiranja javnosti o položaju LGBTI mladih u odgojno-obrazovnom sustavu u Hrvatskoj i važnosti edukacije o LGBTIQ temama u školama. Kampanja uključuje niz video svjedočanstava LGBTI mladih koji govore o svojim iskustvima tijekom školovanja te informativne članke o problematici homofobije, bifobije i transfobije u obrazovanju. Kampanju u sklopu svoje stručne prakse kreiraju studentice druge godine diplomskog studija pedagogije FFRi-a, Antonela Pribanić i Tea Staničić, u suradnji s mentoricama iz udruge LORI.

Sodoma – Grijeh homoseksualnosti?

Blagoslovljen Bog!

U europske jezike došla je riječ sodomit, kao pežorativan pojam za homoseksualca, i sodomija, koja se koristila kao pravni pojam koji se ticao seksualnih „zločina protiv prirode“, odnosno analni i oralni seksualni odnos, bestijalnost i slično. Sve je to temeljeno na egzegetskom iščitavanju Svetog Pisma koje govori da je kazna protiv gradova Sodome i Gomore bila kazna za zločin homoseksualnosti.

Image by Gidon Pico from Pixabay

Prema Bibliji, ova dva grada nalazila su se nedaleko od Mrtvog mora, te ih je snašla snažna Božja kazna. Prema priči, Abraham je pokušao nagovoriti Boga da poštedi ova dva grada i njihove stanovnike riječima: “Hoćeš li iskorijeniti i nevinoga s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje?”

U nastavku teksta Bog obećava poštedjeti Sodomu ako u njoj bude pedeset nevinih osoba. Abraham je pokušavao cijelo vrijeme smanjiti ovaj broj, korak po korak, došavši na kraju do broja deset. Ipak ni deset nevinih osoba nije bilo moguće pronaći u Sodomi. Kada su Jahvini anđeli dobili prenoćište kod Lota i njegove obitelji, stanovnici grada su okružili Lotovu kuću zahtijevajući da im Lot preda anđele. U svojoj srdžbi stanovnici grada nisu čak ni razmotrili Lotov prijedlog da im umjesto anđela preda svoje dvije neudate kćeri, nakon čega anđeli osljepljuju napadače, i uz pomoć sile, izvlače Lota i njegovu obitelj iz grada, sa zapovijedi da se ne obaziru na Sodomu.

“Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem ” (Post. 19,24), uništivši oba grada i područje oko njih. Lotova žena, koja se unatoč Jahvinoj naredbi okrenula prema gradovima, pretvorila se u stup soli.

Stoljećima kasnije ovaj događaj se koristio kao dokaz destruktivnosti istospolnih odnosa. No, potrebno je pristupiti ovom pitanju pomnije. Prije svega je potrebno naznačiti da kršćanstvo ne kazuje da je homoseksualni osjećaj grijeh, već je homoseksualni čin grešan.

Photo by Chetan Vlad from Pexels

Pitanje grijeha Sodome i Gomore je u samoj Knjizi postanka ponešto nejasna. Prvi puta se o grijesima gradova spominje u Post 18, 20-21: „Onda Jahve nastavi: „Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov grijeh pretežak. Idem dolje da vidim rade li zaista kako veli tužba što je do mene stigla. Želim razvidjeti“. Potom Abraham pokušava spasiti Sodomu, cjenkavši se s Bogom oko toga koliko pravednika se može spasiti u gradu, očito razmišljajući o sudbini svog rođaka Lota i njegove obitelji.

Kako Bog „saznaje“ za grijeh Sodome? Šalje dva anđela, koji dolaze kod Lota. On ih ugošćuje u svojoj kući, ali: „Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću. Zovnu Lota pa mu reknu: „Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?“ Riječ „namilujemo“ se prevodi na razne načine. Primjerice, u nekim engleskim prijevodima Biblije doslovno se kaže „to have seks with them“ (pri čemu se misli na dva gosta koje tek kasnije Pismo utvrđuje kao anđele). Osnovni prijevod hebrejske riječi „yadah“ jest „upoznati“. Svima nam je već znano kada u svakodnevnom govoru kažemo da se nekoga „upoznaje na biblijski način“. Yadah je hebrejska riječ za seksualni odnos, ali također da se nekoga doslovno upozna. Dakako, ovdje nije bila riječ o tome da ljudi Sodome žele dvojicu stranaca upoznati: njihova je namjera bila dominirati nad strancima i silovati ih.

Image by Karina Cubillo from Pixabay

Pripovijest potom dobiva još mračniju stranu. Lot brani svoje goste kazujući: „Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova“ (Post. 19, 8). Ljudi odbijaju njegovu (poprilično nemoralnu) ponudu, te anđeli dolaze na vrata, zablješte svom silinom i kažu Lotu i njegovoj obitelji da odu iz grada.

Kroz Stari i Novi Zavjet razliježu se spomeni Sodome i Gomore, gdje se može više uvidjeti što su židovski pisci smatrali da su grijesi ova dva grada. Osobito o tome govori starozavjetni prorok Ezekiel: „Evo opačina sestre tvoje Sodome: gizdavo, u izobilju kruha i bezbrižno življaše ona i kćeri njezine, a sirotinju i bijednike ne pomagahu. Uzoholiše se i gadosti pred očima mojim činjahu, i zato ih zatrijeh, kao što vidje“ (Ez, 16, 49). Ezekijel govori kako je grijeh Sodome bio u negostoljubivosti, okrutnosti i izbjegavanju pravde, aroganciji i neosjetljivosti za ljudske potrebe. Unatoč svom bogatstvu, nisu pomagali potrebitima. Nigdje Ezekiel ne spominje istospolne seksualne odnose. Rabinska predaja govori o susretu s Lotovim gostima više kao ksenofobiju i iskorištavanje slabih, iako je najzad bio ovdje i čin silovanja, koji je strašan grijeh bilo da se radi o silovanju žena ili muškaraca. Midraši su puni priča o Sodomi i Gomori, njihovoj okrutnosti i posvemašnjem preziru siromaha i potrebitih. Sami stanovnici su živjeli u velikom bogatstvu, udobnosti i seksualnoj razvratnosti. Prorok Jeremija govori o Sodomi i Gomori kao mjestu gdje vladaju preljubi i laži, te upozorava gradove Edom i Babilon da će završiti kao Sodoma (Jr 23, 14, Jr 49, 17-18, Jr 50: 39-40). Podjednako o Sodomi i Gomori govori Izaija, koji također upozorava Babilon da će završiti kao ova dva grada. Sodoma i Gomora se ponovno spominju i u Novom Zavjetu, kao opomena da će grijesi biti kažnjeni kao što su kažnjeni Sodoma i Gomora.

Photo by Giammarco Boscaro on Unsplash

Nitko u cijelom Pismu nije poistovjetio događaj u Knjizi Postanka s istospolnim činom. Osuđuje se silovanje (što je jasno), preljub (grijeh koji je također univerzalan), negostoljubivost, arogantnost, okrutnost, manjak osjećaja za druge. U Knjizi Postanka se nigdje ne navodi da su stanovnici Sodome i Gomore gajili istospolne odnose i da ih je zbog toga Bog kaznio. Nigdje se ne kazuje da je grijeh istospolna ljubav. Kako je došlo do toga da je istospolni odnos ušao u kontekst Sodome? Bio je to zaključak Filona Aleksandrijskog, helenističko-židovskog filozofa iz prvog stoljeća nakon Krista, iako se dugo nakon toga opet nije raspravljalo o Sodomi i Gomori u tom kontekstu.

Image by M P from Pixabay

Što nam govori priča o Sodomi i Gomori? Svaki seksualni odnos kojim činimo preljub, smatra se lošim. U heteroseksualnom ili homoseksualnom smislu, očito je grijeh prisiljavati na seksualni odnos ili silovati nekoga.

Takvi preljubi i silovanja, kako je opisano u Knjizi Postanka, očito su stup seksualnog nemorala i perverzije.

O tome nam govori i apostol Juda koji upozorava na seksualne grijehe podsjećajući na Sodomu i Gomoru, te okolne gradove koji su se predali njima. Ukratko, silovanje, preljub i grupno seksualno nasilje su nemoralni, perverzni i grešni čini. Istospolni odnosi? O njima se uopće ništa ne kaže.

Nadalje, Sodomi i Gomori kronično nedostaje gostoljubivost, što je izniman zločin antičkog svijeta. Stranac je i danas u mnogim zemljama Bliskog istoka i Sredozemlja svetinja. Izaija, Jeremija, Amos i Sefanija izričito govore o grijehu protiv stranaca, iako ga izravno ne navode. Čak i Isus spominje nedostatak gostoljubivosti kao grijeh Sodome i Gomore (Mt 10, 9-15 i Lk 10, 8-12). A koliko bi se onda mogla ta negostoljubivost povezati s Kristovim naukom, od susreta sa Samarijankom (strankinjom), do zapovjedi „gladna nahranite, žednog napojite“!

Sodoma je bio grad koji je širio zarazu svoje izopačene kulture. Iako je bio jedini koji je pružio gostoljubivost strancima, Lot je sam bio zaražen tom truleži, što je vidljivo u njegovom pomračenom umu i nastojanju davanja svojih kćeri na grupno silovanje. Njegova obitelj ne sluša riječ Božju i mnogi su kažnjeni, a na kraju sam Lot ima seksualne odnose sa svojim kćerkama.

Photo by Jakob Owens on Unsplash

Sve to ukazuje na opasnosti svijeta bez Boga, na kulturu odbacivanja, svađa i pretjeranog hedonizma. Toksička kultura koju možemo vidjeti oko nas je opasnost za našu vjeru i ravnotežu u životu. Priča o Lotu govori nam o tome da i mi ponekad živimo u Sodomi. Iako nam ne daje rješenje, Lotova sudbina je poziv na buđenje, očuvanje i stimuliranje kršćanske vjere. Preljubi, arogancija, nebriga, razvratnost… to nisu obilježja homoseksualaca, kako se nastoji krivo tumačiti priča o Sodomi i Gomori, već je izazov suvremenog svijeta protiv kojih se valja boriti vjerom i međusobnom ljubavi.

Blagoslovio nas svemogući Bog i vodio nas stazom Istine i Ljubavi!

otac Makarije

Ako imam gay djecu… (Četiri obećanja kršćanskog pastora i roditelja) – John Pavlovitz

Ponekad
se pitam hoću li imati gay djecu.

Nisam
siguran razmišljaju li drugi roditelji o tome, ali ja da, često.

Možda zato što sam okružen gay ljudima u
obitelji i krugu prijatelja. Tako mi je određeno genima i plemenom (kolektivom).

Možda jer sam, kao studentski pastor,
vidio i čuo zastrašujuće priče mladih gay kršćana koji pokušavaju biti dio
crkve, kako onih koji su prihvatili svoju seksualnosti i onih koji još nisu.

Možda jer kao kršćanin stupam u kontakt
s puno ljudi koji misle da je homoseksualnost najodvratnija pojava koju si mogu
zamisliti i tu misao žele izraziti u svakoj mogućoj prilici.

Bez obzira koji je razlog, to je nešto o čemu često promišljam.

Kao pastor i roditelj želim nešto obećati, vama i svojoj djeci…

1)Ako
imam gay djecu, to ću vam i reći.

Moja djeca neće biti najbolje čuvana
obiteljska tajna.

Neću izbjegavati razgovor o njima s
drugima. Neću govoriti u šiframa i nejasnim rječnikom. Neću pokušavati „zamagliti
oči“ onima kojima je neugodno, koji se brzo naljute ili starijim ljudima „poštedjeti
osjećaje“.

Odrastanje je ionako teško. K tome,
većina LGBT djece biva izložena i osuđena na iznimnu patnju i osjećaj nelagode.
Svoju djecu ne bih nepotrebno izlagao neugodnostima, samo kako bih olakšao
večeru za dan zahvalnosti rođaku u trećem koljenu, koji ima neriješene probleme
s ljutnjom.

Ako se moja djeca outaju (budu otvoreno gay), outat
ćemo se kao obitelj.

2) Ako
su mi djeca gay, molit ću za njih.

Neću moliti
da postanu „normalni“. Živim dovoljno dugo da, ako su mi djeca gay, mogu znati
da to je njihovo normalno.

Neću moliti
da ih Bog izliječi, promjeni ili popravi. Molit ću Boga da ih zaštiti; od
nerazumijevanja,  mržnje i nasilja kojima
ih svijet zasipa, samo zbog onoga što jesu.

Molit ću Ga
da ih obrani od onih koji ih preziru i žele im nauditi; koji ih proklinju
slanjem i izlaganjem paklu, bez da ih sagledaju kao osobe. Molit ću da uživaju
u životu; da se smiju, sanjaju, osjećaju i praštaju, da vole Boga i sve ljude.

Iznad svega, molit ću Boga da moja djeca
ne dopuste da ih ne-Božansko ophođenje Njegove neupućene djece, zaustavi u
traženju Njega.

3) Ako
imam gay djecu, voljet ću ih.

Ne mislim na ograničenu,
udaljenu, tolerantnu ljubav na
sigurnoj udaljenosti. Bila bi to ekstravagantna, bezuvjetna ljubav otvorena
srca koja se ne ispričava, vrsta ljubavi koja će ih posramiti u školskoj
kantini poljupcima u javnosti.

Neću ih voljeti usprkos njihovoj seksualnosti, niti
zbog nje. Voljet ću ih iz istih razloga zbog kojih ih već volim; jednostavno
jer su slatki i smiješni i brižni i pametni i dragi i tvrdoglavi i nesavršeni i
originalni i predivni… i moji.

Ako su mi djeca gay, sumnjati će možda u
milijun stvari, vezanih uz njih i svijet oko njih, ali nikad neće morati
sumnjati koliko je njihov tata lud za njima.

4) Ako imam
gay djecu, najvjerojatnije imam gay djecu.

Ako će moja
djeca biti gay, dakle, ona to već dobrim dijelom jesu. Bog ih je već stvorio, sastavio
te stavio sjeme onoga što jesu u njih. Psalam 139 kaže da ih je „satkao u krilu
majčinu“. Neizmjerno zamršeni dijelovi njih koji ih čine jedinstvenima,
neponovljivim dušama, već su utkani u njihove stanice.

Zbog toga nadolazeći rok, vezan uz njihovu
seksualnost, ne postoji; rok za koji se njihova majka i ja, u iščekivanju
pripremamo. Ne vjerujem da će doći do nekog čarobnog isteka roka, do kojeg ona
i ja trebamo nešto napraviti, reći ili moliti točno određene stvari kako
bi oni postali heteroseksualni, da ih ne bismo zauvijek izgubili na drugoj
strani
.

Oni su danas
jednostavno mlađa inačica onoga što će biti; a trenutno su baš genijalni.

Mnogi
od vas će možda biti uvrijeđeni ovime, čega sam potpuno svjestan. Znam da bi to
pogotovo mogao biti slučaj, ako ste osoba s isključivim teološkim stajalištima.
Možda vas cijela ova tema uznemiruje.

Dok ovo čitate, možda preokrećete očima, cokćete, ili
izvlačite poznate dijelove Svetog Pisma koje biste mi poslali. Možda molite za
moje pokajanje ili se pripremate maknuti me s popisa prijatelja, otpisujete me
s izlikama da sam grešnik, zao, pakleni heretik, ali s toliko uglađenosti i
razumijevanja, koliko mogu podnijeti: Uopće me nije briga.

Ne radi se o vama. Ovo je puno veće od vas.

Ti nisi ta
koju sam željno iščekivao devet mjeseci.

Ti nisi taj zbog
koje sam jecao od sreće kada si rođena.

Ti nisi ta koju sam kupao, hranio i njišući
uspavljivao kroz stotinu noćnih intimnih maženja.

Ti nisi onaj
kojeg sam učio voziti bicikl, niti ti ljubio ozlijeđeno koljeno, niti te držao
za drhtave ručice kada su ti šivali ozljedu.

Ti nisi ta
čiju glavu volim  mirisati, onaj čije
lice zasja kada u noći dođem kući, čiji smijeh je glazba za moju izmučenu dušu.

Ti mi ne daješ značenje i svrhu, tebe ne
obožavam više nego što sam ikad pomislio da mogu obožavati bilo što.

Ti nisi ta koja će, nadam se biti uz
mene, dok uzimam posljednje udisaje na ovom planetu, zahvalno, gledajući na
proživljen život i podijeljena blaga, sa saznanjem da sam te dobro volio.

Ne znam
kako ćete kao roditelj reagirati ako saznate da vam je dijete gay, ali moja
molitva je da ćete promisliti.

Jednog dana, bez obzira na to kako
gledate na svoju djecu ili kakav ste roditelj, trebat ćete biti sposobni
reagirati u trenutku, prema uplašenom, izgubljenom djetetu u boli: onom čiji
mir, identitet i prihvaćanje, čije srce i život mogu ovisiti o vama na način
koji si niste mogli niti zamisliti… i trebat ćete nekako postupiti.

Ako taj
dan ikada dođe za mene; ako mi se djeca ikada otvore u vezi svoje seksualnosti,
ovo je otac koji želim biti.

*Napomena: Riječ „gay“ u ovom članku je korištena za širi spektar
seksualnih preferenci i identiteta – LGBTQ. Iako shvaćam i poštujem posebnosti
i razlike, riječ gay koristim da bih brže i lakše iskomunicirao kontekst cijele
priče. Bio je to najjasniji način da razlučim ne-heteroseksualnog pojedinca u
članku, koristeći uobičajen izraz koji će prosječan čitatelj shvatiti. Nadam se
da je u mom pisanju jasno da je moje srce sa cijelom LGBTQ zajednicom.