Čalnci

Ako imam gay djecu… (Četiri obećanja kršćanskog pastora i roditelja) – John Pavlovitz

Ponekad se pitam hoću li imati gay djecu.

Nisam siguran razmišljaju li drugi roditelji o tome, ali ja da, često.

Možda zato što sam okružen gay ljudima u obitelji i krugu prijatelja. Tako mi je određeno genima i plemenom (kolektivom).

Možda jer sam, kao studentski pastor, vidio i čuo zastrašujuće priče mladih gay kršćana koji pokušavaju biti dio crkve, kako onih koji su prihvatili svoju seksualnosti i onih koji još nisu.

Možda jer kao kršćanin stupam u kontakt s puno ljudi koji misle da je homoseksualnost najodvratnija pojava koju si mogu zamisliti i tu misao žele izraziti u svakoj mogućoj prilici.

Bez obzira koji je razlog, to je nešto o čemu često promišljam.

Kao pastor i roditelj želim nešto obećati, vama i svojoj djeci…

1)Ako imam gay djecu, to ću vam i reći.

Moja djeca neće biti najbolje čuvana obiteljska tajna.

Neću izbjegavati razgovor o njima s drugima. Neću govoriti u šiframa i nejasnim rječnikom. Neću pokušavati „zamagliti oči“ onima kojima je neugodno, koji se brzo naljute ili starijim ljudima „poštedjeti osjećaje“.

Odrastanje je ionako teško. K tome, većina LGBT djece biva izložena i osuđena na iznimnu patnju i osjećaj nelagode. Svoju djecu ne bih nepotrebno izlagao neugodnostima, samo kako bih olakšao večeru za dan zahvalnosti rođaku u trećem koljenu, koji ima neriješene probleme s ljutnjom.

Ako se moja djeca outaju (budu otvoreno gay), outat ćemo se kao obitelj.

2) Ako su mi djeca gay, molit ću za njih.

Neću moliti da postanu „normalni“. Živim dovoljno dugo da, ako su mi djeca gay, mogu znati da to je njihovo normalno.

Neću moliti da ih Bog izliječi, promjeni ili popravi. Molit ću Boga da ih zaštiti; od nerazumijevanja,  mržnje i nasilja kojima ih svijet zasipa, samo zbog onoga što jesu.

Molit ću Ga da ih obrani od onih koji ih preziru i žele im nauditi; koji ih proklinju slanjem i izlaganjem paklu, bez da ih sagledaju kao osobe. Molit ću da uživaju u životu; da se smiju, sanjaju, osjećaju i praštaju, da vole Boga i sve ljude.

Iznad svega, molit ću Boga da moja djeca ne dopuste da ih ne-Božansko ophođenje Njegove neupućene djece, zaustavi u traženju Njega.

3) Ako imam gay djecu, voljet ću ih.

Ne mislim na ograničenu, udaljenu, tolerantnu ljubav na sigurnoj udaljenosti. Bila bi to ekstravagantna, bezuvjetna ljubav otvorena srca koja se ne ispričava, vrsta ljubavi koja će ih posramiti u školskoj kantini poljupcima u javnosti.

Neću ih voljeti usprkos njihovoj seksualnosti, niti zbog nje. Voljet ću ih iz istih razloga zbog kojih ih već volim; jednostavno jer su slatki i smiješni i brižni i pametni i dragi i tvrdoglavi i nesavršeni i originalni i predivni… i moji.

Ako su mi djeca gay, sumnjati će možda u milijun stvari, vezanih uz njih i svijet oko njih, ali nikad neće morati sumnjati koliko je njihov tata lud za njima.

4) Ako imam gay djecu, najvjerojatnije imam gay djecu.

Ako će moja djeca biti gay, dakle, ona to već dobrim dijelom jesu. Bog ih je već stvorio, sastavio te stavio sjeme onoga što jesu u njih. Psalam 139 kaže da ih je „satkao u krilu majčinu“. Neizmjerno zamršeni dijelovi njih koji ih čine jedinstvenima, neponovljivim dušama, već su utkani u njihove stanice.

Zbog toga nadolazeći rok, vezan uz njihovu seksualnost, ne postoji; rok za koji se njihova majka i ja, u iščekivanju pripremamo. Ne vjerujem da će doći do nekog čarobnog isteka roka, do kojeg ona i ja trebamo nešto napraviti, reći ili moliti točno određene stvari kako bi oni postali heteroseksualni, da ih ne bismo zauvijek izgubili na drugoj strani.

Oni su danas jednostavno mlađa inačica onoga što će biti; a trenutno su baš genijalni.

Mnogi od vas će možda biti uvrijeđeni ovime, čega sam potpuno svjestan. Znam da bi to pogotovo mogao biti slučaj, ako ste osoba s isključivim teološkim stajalištima. Možda vas cijela ova tema uznemiruje.

Dok ovo čitate, možda preokrećete očima, cokćete, ili izvlačite poznate dijelove Svetog Pisma koje biste mi poslali. Možda molite za moje pokajanje ili se pripremate maknuti me s popisa prijatelja, otpisujete me s izlikama da sam grešnik, zao, pakleni heretik, ali s toliko uglađenosti i razumijevanja, koliko mogu podnijeti: Uopće me nije briga.

Ne radi se o vama. Ovo je puno veće od vas.

Ti nisi ta koju sam željno iščekivao devet mjeseci.

Ti nisi taj zbog koje sam jecao od sreće kada si rođena.

Ti nisi ta koju sam kupao, hranio i njišući uspavljivao kroz stotinu noćnih intimnih maženja.

Ti nisi onaj kojeg sam učio voziti bicikl, niti ti ljubio ozlijeđeno koljeno, niti te držao za drhtave ručice kada su ti šivali ozljedu.

Ti nisi ta čiju glavu volim  mirisati, onaj čije lice zasja kada u noći dođem kući, čiji smijeh je glazba za moju izmučenu dušu.

Ti mi ne daješ značenje i svrhu, tebe ne obožavam više nego što sam ikad pomislio da mogu obožavati bilo što.

Ti nisi ta koja će, nadam se biti uz mene, dok uzimam posljednje udisaje na ovom planetu, zahvalno, gledajući na proživljen život i podijeljena blaga, sa saznanjem da sam te dobro volio.

Ne znam kako ćete kao roditelj reagirati ako saznate da vam je dijete gay, ali moja molitva je da ćete promisliti.

Jednog dana, bez obzira na to kako gledate na svoju djecu ili kakav ste roditelj, trebat ćete biti sposobni reagirati u trenutku, prema uplašenom, izgubljenom djetetu u boli: onom čiji mir, identitet i prihvaćanje, čije srce i život mogu ovisiti o vama na način koji si niste mogli niti zamisliti… i trebat ćete nekako postupiti.

Ako taj dan ikada dođe za mene; ako mi se djeca ikada otvore u vezi svoje seksualnosti, ovo je otac koji želim biti.

*Napomena: Riječ „gay“ u ovom članku je korištena za širi spektar seksualnih preferenci i identiteta – LGBTQ. Iako shvaćam i poštujem posebnosti i razlike, riječ gay koristim da bih brže i lakše iskomunicirao kontekst cijele priče. Bio je to najjasniji način da razlučim ne-heteroseksualnog pojedinca u članku, koristeći uobičajen izraz koji će prosječan čitatelj shvatiti. Nadam se da je u mom pisanju jasno da je moje srce sa cijelom LGBTQ zajednicom.